Današnje vrijeme kapitalnog totalitarizma može se usporediti čak i s trećim Reichom. Danas se puno podlije radi protiv ljudi. Radi se to mass medijima, sublinearnim porukama, kulturom/filmom i ostalim naočigled nevinim medijima koji vam rade o glavi a da niste niti svijesni. Ljude pretvaraju na taj način u robove koji mrze djecu, ne žele obitelj, plaćaju virtualni sex na internetu ili pak prostitutke, sve je više pedofila u svijetu itd.

Jeste li znali da je Hitler bio veliki zagovaratelj teorije evolucije? Također mrzio je katoličku crkvu i Božji narod Židove. Volio je okultno te je za njime tragao do svoje smrti. Kada sve to znamo nije niti čudno što je sve "postigao" za svoga života.

Zahvaljujuci anarhistu na mail nam je pristigao link koji upućuje na snimke oslobođenja logora Berger-Belsen.
Dokumentarac je snimljen od strane Engleza a prikazuje se bez ikakve cenzure, s toga prijedlog onima osjetljivijeg - najbolje da preskocite iste.

http://www.youtube.com/watch?v=m1QC5ChLizY&mode=related&search=antifa

OPĆENITO:

Selo Chelmno nalazi se 80ak kilometara sjeverozapadno od 2. najvećeg grada u Poljskoj Lodza. Sam logor izgrađen je u 11. mj., a počeo je djelovati početkom 12. mjeseca 1941. godine. Inače to je bio prvi extermination camp odnosno logor namijenjen samo likvidaciji. Glavni odgovorni voditelj bio je Herbert Lange, kojeg je 1942. zamijenio Hans Bothmann. Logorom je upravljala grupa od 100 njemačkih policajaca te 20 SS-ovaca.


Transport dolazi u Chelmno

Glavna zgrada bila je baraka ("Castle") u kojoj bi se žrtve nakon dolaska skidale za "tuširanje". Žrtvama su davani i mali komadići sapuna kako bi podvala bila što realnija. Na tu bi se baraku spajali kamioni (3 kamiona su bila u aktivna u Chelmnu) kojima su zadnje prikolice bile izolirane. Taj bi se izolirani prostor napunio žrtvama a onda i plinom. Na početku se koristio ugljični monoksid iz boca, a kasnije dolaze kamioni koji koriste vlastite motore (na petrolej) odnosno ispuhe za ispunjavanje stražnje prostorije smrtonosnim plinom. Najveći kamion mogao je primiti 150 žrtava dok su ostala 2 primala od 80 do 100 žrtava. Proces gušenja je bio mukotrpan te nedovoljno učinkovit kako navode nacisti. Otprilike 10 minuta je trebalo da se sve žrtve poguše.


Kamion u ulozi plinske komore


Kamion u ulozi plinske komore

Nakon toga žrtve bi se prevozile u masovne grobnice, u obližnju, 3 kilometra udaljenu šumu Rzuchowski. U proljeću 1942. napravljena su i dva mala krematorija (otprilike 60ak kvadrata) kako bi se leševi efikasnije uklanjali.


Masovna grobnica u šumi Rzuchowski

Vozači kamiona bili su naravno nacisti, dok su se za leševe skrbili zatvorenici, radnici koji bi na kraju, nakon izvjesnog vremena (par tjedana) također bivali ubijeni te zamijenjeni novima. Kad je rijec o broju žrtava najmanja brojka koja se spominje je 152 000 dok je ona najveća 360 000.


Kosti pronađene na mjestu masovnih grobnica u šumi Rzuchowski

Postoje informacije koje govore da je Chelmno dnevno mogao primiti i umoriti do 1000 žrtava. Zanimljiv je i podatak o jedinoj trojici osudenika na smrt koji su uspjeli pobjeći iz Chelmna, bili su to Podchlebnik, Srebrnik, Zurawski. 7. travnja 1943. godine SSovci ruše glavnu zgradu te dva krematorija. Na taj zadnji dan dolazi još jedan neočekivani transport sa Židovima zaraženim tifusom. Nijemci u strahu od zaraze šalju te Židove na prvi kat obližnje barake. Postavljaju dinamit u podrumu iste barake te je dižu u zrak zajedno s zadnjom pošiljkom Židova.

ANEGDOTE I INTERVIEWI:

Kao jedanaestogodišnja djevojčica Zofia Szalek radila je i igrala se samo nekoliko metara od mjesta zločina i vidjela neke od prvih stradalnika: "Židovi su bili strahovito pretučeni. Došli su u zimu pa su nosili drvene klompe. Tu su se obično svlačili, bila je tu gomila odjeće... One vec razodjevene tovarili su na kamione. Kojeg li jaukanja! Tako su strašno jaukali - nije se moglo izdržati. Jednom su dovezli i djecu; i djeca su kričala. Moja ih je majka čula. Majka kaže da su djeca zvala 'Mama spasi me!'" U šumi je ubrzo postalo strašno, kako je Zofia doznala iz prve ruke od jednog Nijemca iz Waldkommando postrojbe (šumska postrojba) zaduženog za nadzor ukopa: "Bio je smješten u našoj kući, svaki dan bi me pozivao i govorio 'Očisti mi cipele!' A onda bi pitao 'Smrde li?" A ja bih odgovorila 'Da'. Smrad je bio nesnosan - od raspadajućih ljudskih tijela. Grozno je zaudaralo. Leševe su pokapali u jame, ali onda je zagrijalo, pa je u tim jamama s tijelima počelo vrenje."

Jedan od trojice preživjelih se prisjeća strašnog prizora: "Dok su ljude tjerali u podrum (iz kojeg se ulazi u stražnje dijelove kamiona), jedan SS časnik je otrgnuo dijete od neke majke te mu glavu zdrobio u automobil. Nakon što je majka pocela skvičat, SS casnik ju je udarcima spustio na tlo te joj smrskanu glavu djeteta gurao u usta."

Adolf Eichmann se nakon posjete Chelmnu u jesen 1942. izjasnio kako je tamo vidio najružniji prizor do tad u životu. "Kamion se dovezao do jame. Vrata su se otvorila a leševi su počeli ispadati van. Udovi su um bili toliko fleksibilni da su izgledali ko da su još uvijek živi. Nakon što su leševi ispražnjeni u tu jamu sjećam se civila koji je s kombinirkama stao vadit zlatne zube na leševima. Bilo je to previše, istog sam trena sjeo u auto i naredio odlazak. Takoder se sjećam doktora u bjeloj kuti koji mi je govorio da gledam kroz otvor za plin dok su bili u kamionu, ali nisam mogao. Odbio sam, nisam mogao progovoriti ni riječ više, morao sam otići.

Izvor: Internet, "Auschwitz" - Laurence Rees

"Izvor zivota" - Projekt pokrenut 1935. od H. Himmlera.
Tim projektom SS je htio stvarati čistu Arijevsku rasu i to što bržim tempom (iz tjednika SSa:"Jedino ako broj kolijevki stalno premasuje broj lijesova, mozemo se veseliti i nazdravljati boljoj buducnosti"). Najvažniji stupac projekta Lebensborn bila je brza oplodnja cistih arijevki. Proces stvaranja tisuce novih arijevaca odvijao se u Lebensborn domovima u kojima su SSovci imali pravo spavati sa više žena kako bi se stvorilo sto vise djece. Sluzbeni podaci kazu da je od 1935. do 1945. stvoreno cak 11 000 arijevaca Lebensborn projekta. Vecina njih nikad nije upoznala svoje roditelje. Odgajani su u domovima te usvajani od SS obitelji. U domovima bi naravno bili trenirani i uceni nacistickoj kulturi i mitologiji.
Bojiste je takodjer sluzilo kao izvor mladih "arijevaca". Naime birala bi se djeca arijevskih karakteristika te slala u Lebensborn domove na odgoj, obuku...Podaci govore da je tim nacinom 200 000 djece prebaceno iz Poljske u Njemacku.

Na slici mozete vidjeti transportitanu djecu iz Poljske!

p.s. Ipak ce sljedeci put biti o Gestapou, sorkajte!

Drago mi je da blog tu i tamo otvore i kompetentne osobe vezane za ovu temu, te da od njih samih mogu dobiti vrijedne informacije. Nekoliko takvih dodano je u same blogove, hvala jos jednom Pero, anarhist i mythalar, nadam se da cete nastavit s tipkanjem ovdje!

E da, btwn., sljedeci post ce biti poprilicno iscrpan text o Gestapo-u, nacistickoj obavjestajnoj tajnoj sluzbi!

Posto i sam ne znam puno o tome, trazim vasa objasnjenja, vidim da ima par kompetentnih osoba medju komentarima. Sve sto sam ja o tome procitao jednako je jedan veliki upitnik... Ta poglavlja uvijek zavrsavaju upitnicima, pitanjima... ZASTO CRKVA NIJE REAGIRALA na sve te strasne zlocine?! Ima puno primjera gdje je bas Crkva ta koja nije zelila stititi ljude osudjene Holocaustom te ih predaje u nacisticke ruke. Da li je moguce da se svemoguca Crkva uplasila pred nacistickom silom? Cisto sumnjam, odgovor zasigurno lezi u nekoj crnijoj istini. Ako su mogli u povijesti masu ljudine poubijat nacinom "ukoliko neces Krscanstvo noz pod vrat", ako su mogli palit i zarit svijetom, ako su najbogatiji kako se govori, nisu li mogli barem malo pridonjeti sprecavanju Holocausta? Sve u svemu vrlo human nastup najveceg svjetskog poduzeca za otimanje para. Ili se mozda varam?

...ili ti ga u prijevodu "Grupa za misije" bila je ubilacka jedinica u tadasnjem Wehrmachtu (tadasnja njemacka vojska). Najvise su djelovali na istocnom frontu gdje su bili zaduzeni za ubijanje komunista, Zidova, Poljaka, Roma...Postoje izvori koji govore da su Einsatzgruppen pobile vise od 1 400 000 ljudi, dok je po njihovim nadjenim dokumentima broj zrtava bio oko 1 000 000. Briga koja je mucila naciste u to vrijeme je bila kako ubiti sto vise ljudi, a sto jeftinije sa sto manje stresa sa pocinitelje likvidacija.
Prvo vrijeme su se masovna ubijanja vrsila tako da su se u blizini gradova ili sela odredjenih za istrebljenja odredjivale jame u koje bi bacali a potom i palili lesevi. Ljude bi doveli do ruba jame, streljali te gurali u nju. Kasnije se pokazalo da je ta vrsta masovnog ubijanja vrlo skupa (metci) te vrlo stresna za pocinitelje svih tih ubojstava. Kad su nacisti otkrili da se ljude moze gusiti ispusnim plinovima iz kamiona, poceli su proizvoditi posebne kamione sa spremnicima u koje bi pogurali ljude, gusili ih te zatim bacali u jame i palili (obicno su se izabirali jaci ljudi iz grupe odredjene za likvidaciju kako bi pomogli oko rjesavanja leseva, na kraju bi se i njih ubijalo). Time su nacisti smanjili troskove ubijanja, a sto je jos bitnije bilo, njihovi vojnici vise nisu morali streljati malu djecu i zene (vrlo traumaticno iskustvo za vecinu njemackih vojnika). Puno je slucajeva bilo da su vojnici Einsatzgruppena molili vise cinove da ih prebace na bojiste ili bilo gdje drugdje, samo dalje od masovnih ubojstava.

Izvor: Internet

200 000 nestale djece kojoj je uskraceno pravo da odrastu i iskuse zivot.
Dogadjaj iz Auschwitza...prazna djecja kolica izgurana su iz Auschwitza u redovima po pet prema zeljeznickoj postaji. Sat vremena su kolica prolazila pokraj logorasa koji su svjedocili tom stravicnom dogadjaju.

Izvor: "Auschwitz", Laurence Rees

Prvi kapi u Auschwitz postali su 30-orica osudjenika prebacenih iz logora Sachsenhausen. Kapi su bili zaduzeni za odrzavanje reda medju ostalim logorasima. Najsnazniji dojam na brojne Poljake ostavila je upravo slika kapa. "Mislili smo da su sve to mornari", kaze Roman Trojanowski koji je u logor dosao kao devetnaestogodisnjak u ljeto 1940. "Svi su nosili mornarske kape, a onda se pokazalo da su kriminalci. Svi su oni bili kriminalci." "Kad smo dosli, tamo su stajali njemacki kapi, pa su poceli vikati na nas i udarati nas kratkim palicama", kaze Wilhelm Brasse. "Kad bi netko polagano silazio sa stocnog kamiona, tuklo ga se, a u nekoliko slucajeva ti su ljudi ubijeni na licu mjesta. Bio sam prestravljen. Svi smo bili prestravljeni."

Jedan on najzloglasnijih kapa bio je Ernst Krankemann. Krankemann je prebacen u logor s drugom skupinom njemackih kriminalaca iz Sachsenhausena 29. kolovoza 1940. Krankemann, inace nevjerojatno debeo covjek, obicavao je sjediti na rudu divovskog valjka kojim se ravnalo dvoriste u sredisnjem dijelu logora gdje su se obavljale prozivke logorasa. "Kad sam ga prvi put ugledao", prica Jerzy Bielecki, jedan od prvih zatocenika Auschwitza, "ravnalo su mali trg izmedju dva bloka baraka, a taj je valjak bio toliko tezak da ga dvadeset pet ljudi nije uspijevalo pokrenuti. Krankemann je u ruci drzao bic pa bi ih poceo tuci. 'Brze, psine!' uzvikivao bi." Bielecki je gledao kako su ti ljudi prisiljavani da bez prekida rade i ravnaju trg. Kad se smrklo, jedan je od njih pao nicice i nije vise mogao ustati. Krankemann je ostalim zatocenicima tada naredio da valjak prevlace preko svoga lezeceg druga. "Vec sam bio navikao na smrt i batine, ali skamenio sam se kad sam to vidio. Jednostavno sam se sledio."

SS je najbrutalnije kape nagradjivao s tanjurom juhe, kriskom kruha ili cigaretama. One za koje su smatrali da lose (pre blago) obavljaju posao vracali su medju logorase, sto bi znacilo smrt posto bi ih logorasi na smrt prebili vracajuci im za svo zlo.

Izvor: "Auschwitz", Laurence Rees

Trideseti travnja 1940. kapetan Rudolf Hoess ostvario je svoju veliku ambiciju. S 39 godina, te nakon sest godina sluzenja u SS-u, postavljen je za zapovdijenika jednog od prvih konecentracijskih logora u Novom Reichu. Toga proljetnog dana doputovao je na preuzimanje duznosti u gradic koji je do prije samo osam mjeseci bio dijelom jugozapadne Poljeske, a sada je postao dijelom njemacke Gornje Sleske. Na poljskom jeziku gradic se zvao Oswiecim - na njemackom Auschwitz.
Premda je Hoess bio promaknut u zapovjednika, logor kojim je zapovijedao jos nije postojao. Dobio je zadacu nadzirati gradnju logora od gomile propalih baraka bivse vojarne Poljske vojske, prepunih stakora, koje su se nalazile na kraju grada razbacane oko terena za dresuru konja. A i okolis tesko da je mogao biti depresivniji. Taj komad zemlje izmedju rijeka Sore i Vistule bio je ravan, siv i tmuran, a klima vlazna i nezdrava.
Nitko toga prvog dana - ukljucujuci nesumnjivo i samog Rudolfa Hoessa - nije mogao predvidjeti da ce logor u roku od pet godina postati mjesto najvecega masovnog ubijanja zabiljezenog u povijesti svijeta.

Prvi zatocenici koji su dosli u logor u lipnju 1940. nisu bili Poljaci vec Nijemci - 30 kriminalaca prebaceno je iz koncentracijskog logora Sachsenhausen. Oni ce potom postati i prvi kapi (o kapima procitajte u sljedecem clanku), zatocenici koji ce djelovati izmedju SS-a i poljskih logorasa kao nadzornici.
U prvoj skupini poljskih zatocenika sto su 14. lipnja 1940. prebaceni iz zatvora u Tarnowu, bili su studenti. Njihova je zada bila vrlo jednostavna, morali su sami podici logor.

Izvor: "Auschwitz", Laurence Rees

Wilfred von Oven (bliski suradnik Josepha Goebbelsa) je na pitanje: "Kad biste svoje iskustvo iz Treceg Reicha mogli svesti na samo jednu rijec, sto biste rekli?", odgovorio: "Pa, kad bi me se upitalo da svoje iskustvo iz Treceg Reicha zaokruzim jednom rijecju, ta bi rijec bila - raj."

Nevjerojatno ali istinito. Kako je mogao tako nesto odgovoriti?! Mislim da odgovor lezi u cinjenici da su Njemci poslije I. svjetskog rata zivjeli ocajnicki, siromasno. II. svjetski rat im je ponudio nadu, vjerovanje u nesto...Mnogi jos uvijek pate od sindroma brutalne nacisticke propagande prije i tijekom II. svjetskog rata, kojom su ljudima usadili u glave da su Zidovi za sve krivi, da su to podljudi, stakori kako su ih cesto nazivali.

Izvor citata: "Auschwitz", Laurence Rees

Za pocetak lista najpoznatijih te broj zrtava za svaki (naravno brojke ne mogu biti tocne sve su nagadjanja)...

Auschwitz (Poljska) 1 100 000
Belzec (Poljska) 600 000
Bergen-Belsen (Njemacka) 35 000
Buchenwald (Njemacka) 56 000
Chelmno (Poljska) 320 000
Dachau (Njemacka) 32 000 - Prvi nacisticki uopce ("Arbeit Macht Frei" poznati slogan s ulaza u logore prvobitno je postavljen ovdje)
Gross-Rosen (Poljska) 40 000
Koldichevo (Bjelorusija) 22 000
Majdanek (Poljska) 360 000
Mauthausen (Austrija) 120 000
Natzweiler/Struthof (Francuska) 12 000
Neuengamme (Njemacka) 56 000
Plaszow (Poljska) 8 000 - Film "Schindlerova lista" se snimala tamo
Sobibor (Poljska) 250 000
Stutthof (Poljska) 65 000
Theresienstadt ili Terezin (Ceska) 33 000
Treblinka (Poljska) 700 000

Logora je bilo jos masu, ukoliko mislite da bi jos koji trebao biti ovdje uvrsten, pisite pod komentare.

..u kojima mi se ljudi zale komentarima tipa da je blog prestrasan, da su slike uzasne, kako mogu to stavljati, blog je premracan itd...
Slike jesu jezive, slazem se. Textovi koje cete ubuduce citati su jos i gori, ali to je takva tema.

Recimo mogu ja staviti svijetle boje, u pozadini slike vesele djece s balonima u rukama, ali na sto bi onda to licilo?! Tema je kakva je, ljudima kojima je ne "probavljiva", ne moraju je citat, nit otvarat ovaj blog i svi zadovoljni.

Ispricavam se sto ovo pisem javno, no za buduce prigovarace koristan post, da ne moraju mailove pisat.

Pozdrav svima, ispricavam se sto proteklih dana nisam uredjivao blog...naime citam Auschwitz, Laurence Rees te sam odlucio pisat o knjizi nakon sto je procitam. Do sad definitivno najbolja knjiga koju sam procitao...Masu interview-iranih ljudi koji su prozivjeli logor (sto naravno cini knjigu puno realisticnijom), interviewi samih vodecih SS-ovaca, njihovih citata poslije 2. svjetskog rata itd.

Uskoro, stay tuned!

Pojam arijevske rase potjece iz arijanizma, naucavanja Arija (svecenika iz Aleksandrije 4. st. n.e.) da Krist nije iste biti s Bogom ocem nego mu je samo slican. Ideja o arijevskoj rasi nastala je u trenutku otkrica indoeuropske grupe jezika tj. povezanosti staroperzijskih s glavnim europskim jezicima, ukljucujuci latincki, grcki, starogermanski i keltski jezik. Tako se zakljucilo da svi europski narodi potjecu od zajednickih predaka, Arijevaca (sanskrt Arya - plemenitas) koji su naseljavali podrucja Azijskih stepa, a kasnije se prosirili na Europu, Iran i Indiju.

Ove su ideje dozivjele procvat u Europi tijekom 19.-og stoljeca i pocetkom 20.-og stoljeca, a prvi su ih prihvatili nacionalisticki i kolonijalisticki pokreti tog vremena, osobito nacisti. Oni su koncept Arijevske rase iskoristili za stvaranje vlastite mitologije o Nijemcima kao "nadrasi" koja treba vladati svim ostalim narodima. Zanimljivo je da se u vedskim spisima rijec arya nikada ne koristi u rasnom ili etnickom kontekstu.

Na umanjenoj slicici mozemo vidjeti kako su Nijemci za vrijeme rata prikazivali Arijevce naprema ostalim ljudima i to u javnim novinama...

Dodatak iz komentara (druga verzija o arijevskoj rasi) - Arijanizam kao jedna crkvena struja nema nikakve veze sa arijevskom (tzv. indoeuropskom rasom). Naziv za arijevsku rasu dolazi od naroda Arijevci koji je migrirao iz Indije u Perziju (Iran). Iran dolazi od riječi aryan, znači zemlja arijevaca.
Hvala Pero!

Izvor: Najmracniji korijeni Nacizma

SchutzStaffel ili skraceno SS je bila nacisticka elitna, politicka i vojna organizacija, utemeljena na principu rimske Pretorijanske garde i sastavljena od najvjernijih pripadnika nacistickog pokreta. Glavni moto SS-a je bio: "Meine ehre heibt treue" (u prijevodu "Moja cast je odanost"). Buduci da je zamisljen kao nositelj nacisticke ideje o Arijevskoj nadrasi, clanovi SS-a birani su na osnovi cistog njemackog porijekla, strogo odredjenih fizickih karakteristika i cvrstih nacionalsocijalistickih uvjerenja. Preteca SS-a su bili Sturmabteilung ili SA (u prijevodu - jurisni odredi) koji su nastali 1923. god. u svrhu zastite nacistickih vodja i zastrasivanja politickih neistomisljenika. Nakon obracuna s navodnim urotnicima u redovima SA tijekom "Noci dugih nozeva" 1934. god., Hitler daje pune ovlasti SS-u s Heinrichom Himmlerom na celu. Zapocinje reorganizacija i preustroj SS-a, uvode se nove uniforme i sustav cinova razliciti je od onih u Wehrmachtu (normalne oruzane snage), osniva se borbeni dio nazvan Waffen SS i povecava se broj pripadnika na 250 000.

Tijekom rata SS je osim u borbenim operacijama bio angaziran u procesima germanizacije okupiranih podrucja, organiziranju koncentracionih logora i provodjenju genocida, spijunazi te sprecavanju organiziranog otpora na zaposjednutom prostoru.

Izvor: Najmracniji korijeni Nacizma

Takodjer se pojavljuje i u ostalim azijskim, europskim i sjevernoamerickim kulturama, ponekad kao jednostavni geometrijski motiv ili kao religijski simbol. Izuzetno pozitivno znacenje ovog drevnog simbola poprimilo je druge konotacije pocetkom 20. stoljeca kad je svastika izabrana kao sluzbeni znak Nacionalsocialisticke radnicke stranke njemacke. Nakon drugog svjetskog rata svastika se u zapadnom svijetu smatra iskljucivo nacistickim simbolom bez obzina na njeno izvorno porijeklo i znacenje u drugim kulturama.

Svastika (kukasti kriz) je znak u obliku jednokrakog kriza s krajevima savijenim pod pravim kutom na lijevu ili desnu stranu, a moze biti nakosen ili orijentiran vodoravno. U prijevodu sa sanskrta rijec svastika znaci "stvarcica koja donosi srecu" ili pojednostavljeno amajlija. Tijekom povijesti pojavljuje se u umjetnosti i stvaralastvu razlicitih kultura u svakoj poprimajuci jedinstvenu simboliku. Naime, svastika je primarno bila hinduisticki religijski simbol prvi put spomenut u vedama (hinduisticko sveto pismo), da bi se kasnije pojavila i u drugim indijskim religijama kao sto su budizam i jainizam.

Izvor: Najmracniji korijeni Nacizma

Heinrich Himmler (1900.-1945.) je bio zapovijednik SS-a i jedan od najmocnijih ljudo nacisticke Njemacke. Rodjen je blizu Munchena u katolickoj obitelji srednje klase. Nakon zavrsenog studija agronomije pristupa nacistickoj stranci 1923. god. te postaje član SA odreda.

Kao odani sljedbenik Adolfa Hitlera tvrdi kako je on spasitelj koji ce posrnulu Njemacku vratiti na stazu stare slave, tako je 1929. god. postavljen na celo novoosnovanog SS-a. Proveo je preustroj SS-a, uveo crne uniforme kako bi se razlikovali od SA odreda i osobno provjeravao kandidate kako bi zadovoljili stroge Arijevske kriterije.

U zelji za vlascu zajedno s Hermannom Goringom optuzuje socijelisticki orjentiranog vodju SA Ernsta Rohma za urotu. Hitler odobrava odmazdu tako da 1934. god. u "Noci dugih nozeva" cijelo vodstvo SA biva ubijeno ili uhapseno. Na taj nacin Himmler i SS postaju glavno tijelo unutar vlasti u Njemackoj. Do 1940. god. broj pripadnika SS-a iznosi 150 000 a 1944. cak 800 000.

Krajem rata Himmler je zapovijedao nacistickim snagama u Normandiji a zatim na istocnom frontu gdje se uvjerio da je slom Reicha blizu. okusao je pregovarati sa saveznicima, ali ga je Hitler, doznavsi za to dao uhititi. Umakao je prerusen no uhvatili su ga Britanci pri cemu je izvrsio samoubojstvo tabletom cijankalij.

Dodatak By Pero:
Rohm je između ostalog bio smaknut i zbog toga jer je bio deklarirani homoseksualac i kao takav nepodoban u Reichu, dvije godine poslije "Noci dugih nozeva" unutar SS-a Himmler je osnovao posebno odijeljenje za suzbijanje homosexualizma i pobačaja tako da je uklanjanje Rohma bilo ionako pitanje vremena.

Izvor: Najmracniji korijeni Nacizma

Adolf Hitler rođen je u Braunau na rijeci Inn u Austriji od majke Klare i oca Aloisa, željezničara - 20. travnja 1889. Imao je tri starija brata koji umiru u ranoj mladosti pa stoga majka Adolfa obožava. Hitler će kasnije napisati o majci: Njemačkom je narodu darovala velikog sina. Kao dijete Hitler je obožavao Karla Maya i Winnetoua. Kad bi ga otac tukao mislio je na Winnetoua i samo bi glasno brojao udarce koje bi mu otac zadavao, što je oca znalo preplašiti - mislio bi da je Adolf poludio. Hitler nikada nije završio nikakvu školu, no u mladosti je želio postati umjetnik, što njegov otac nije odobravao. Stoga nakon očeve smrti odlazi u Linz. Iz Linza odlazi u Beč kako bi studirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Položio je prvi prijemni krug, ali drugi nije prošao. U Beču se uzdržavao preslikavanjem motiva s razglednica. U Linz se vraća 1907. jer majka mu je na samrti, kratko prije Božića ona umire. Nakon majčine smrti ponovo se prijavio na Akademiju likovnih umjetnosti, ali ga opet odbijaju. Za odbijanje je tvrdio da nije on kriv već akademija jer nije prepoznala njegov genij.

Godine 1912. preselio se u München gdje je bio crtač razglednica i plakata te dekorater sve do 1914. godine. Izbijanjem 1. svjetskog rata dobrovoljno se prijavio u vojsku. Raspoređen je u 16. bavarsku pričuvnu pješadijsku brigadu. Njegova postrojba odlazi na zapadnu bojišnicu, tu dobiva željezni križ - orden za hrabrost. A kao kurir dobiva i čin razvodnika. U vojsci ga prati glas čudaka - ne pije, ne puši, izbjegava žene i javne kuće. Jedini mu je prijatelj Foxel - pas, britanski prebjeg. U proljeće 1918. za vrijeme savezničkih napada u kojima su korišteni i plinovi Hitler zakratko gubi vid. Vijest o kapitualciji zatječe ga u lazaretu. Po njegovim riječima taj trenutak je bio prekretnica u njegovom životu - odlučio je postati političar. Sudjeluje u revoluciji i uspostavi sovjetske Bavarske 1919. godine. Čak se kandidira na izborima u sovjetskoj Bavaraskoj u svojem bataljunu i dobiva 19 glasova. Time postaje predstavnik svog bataljuna i time služi upravo onim snagama za koje će poslije tvrditi da ih je oduvijek mrzio. Nakon rušenja sovjetske Bavarske postaje desničar. Slučaj će mu ići na ruku: njegov bivši zapovjednik poziva ga u propagandnu jedinicu čiji je cilj borba protiv boljševizma. Tada ga kao uhodu šalju na različite skupove. Iste godine (1919.) postaje član nacionalističke Njemačke radničke stranke (kasnije Nacionalsocijalističke radničke stranke Njemačke), a od 1921. njezin je predsjednik. Dana 9. lipnja 1923. u Münchenu pokušava puč s omanjom skupinom istomišljenika zbog čega je osuđen na pet godina zatvora, ali je pušten na slobodu nakon devet mjeseci. Nakon neuspjeha puča Hitler je zaključio da se mora poslužiti legalnim sredstvima kako bi osvojio vlast. Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne nastaje Main Kampf (Moja borba) kada mu kolege u ćeliji preporučuju da napiše memoare jer im je bio dosadan dok su se kartali.

Početak gospodarske krize u Njemačkoj početak je Hitlerova uspona. Broj nacističkih zastupnika u njemačkom parlamentu Reichstagu sa 12 zastupničkim mjesta 1928. godine porastao je na 107 zastupničkih mjesta 1930. godine. U naredne dvije godine njegova je stranka nastavila rasti, skupljajući poene na sve većoj nezaposlenosti, strahu od komunizma i nemoći svojih političkih rivala. Na vlast dolazi 30. siječnja 1933. godine kada postaje kancelar. Godinu dana kasnije u kolovozu, nakon smrti Paula von Hinderburga, spojio je funkcije kancelara, predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika. Time preuzima svu vlast i postaje vođa (Führer) Njemačke. Dolaskom na vlast Hitler je, između ostalog, ukinio sindikate i zamijenio ih Njemačkom radničkom frontom te zabranio sve političke stranke osim vlastite. Gospodarstvo, mediji i sva kulturna zbivanja potpala su pod nacističku kontrolu čineći tako život običnog čovjeka ovisan o njegovoj lojalnosti novoj vlasti. Tisuće antinacista odvođeni su u konc-logore. Oslanjajući se na svoju tajnu policiju Gestapo Hitler je utamničio svoje političke protivnike, a mnogi Nijemci poduprli su ga s mnogo entuzijazma. Optužujući crkvene vlasti za mito, korupciju i nemoral uspostavio je vlastite brutalne moralne vrijednosti. Ukinuo je koncept ljudske jednakosti tvrdeći kako su Arijevci superiornija rasa. Sa sve većom bezobzirnošću progonio je Židove.

Tri godine kasnije (1936.) remilitarizirao je Porajnje, a 1938. godine okupirao je rodnu Austriju i potom Čehoslovačku. U španjolskom građanskom ratu izravno je podržao generala Franca opskrbljujući ga zrakoplovima i oružjem. Njemačka pomoć Francu dala je Hitleru priliku da isproba svoju ratnu strategiju i ratnu tehnologiju. Godine 1939. napadom na Poljsku izazvao je 2. svjetski rat. U proljeće 1940. Hitler osvaja Dansku i Norvešku, a nešto kasnije i Nizozemsku, Belgiju i Francusku. Zaveden žudnjom za tzv. životnim prostorom i svojom mržnjom prema komunizmu Hitler u ljeto 1941. napada SSSR. Godine 1942. okupio je skupinu časnika Reicha kako bi kreirao tzv. konačno rješenje židovskog problema. Rezultat toga bila je gradnja konc-logore u kojima je kasnije ubijeno 6 milijuna Židova i protivnika nacističkog režima. Za vrijeme njegove vladavine na njega je pokušano više atentata, a onaj iz 1944. koju su organizirali visoki njemački vojni časnici, u kojem je sudjelovao i Römmel, najpoznatiji je. Kada su 1945. Sovjeti ušli u Berlin Hitler i Eva su izvršili atentat (30. travnja 1945.), ali se u samo predvečerje kraja vjenčavaju 30. siječnja 1945. Tijela su im spaljena pa stoga i dan danas postoje špekulacije kako su oni ustvari pobjegli u Južnu Ameriku, a da spaljena tijela nisu njihova. Kada je izvršio atentat Hitler je imao 56 godina.

Za života Hitler je tvrdio da je njegova zadaća osloboditi Njemačku od zločinaca iz studenoga 1918., Versajske sramote, cijelog omraženog Weimarskog sustava, nezaposlenosti i Židova. Pored toga tvrdio je će on završiti djelo koje je Isus započeo, te da je on alat Božji. Interesanto je spomenuti da je Hitler kada je došao na vlast svaki dan doručkovao isto: dvopek, ribanu jabuku, naranču i čaj od kamilice. Također je prakticirao svakodnevnu tridesetominutu šetnju. Za njegov ljubavni život karakteristično je da je uvijek imao odnose samo s malodobnim djevojkama. Prva poznata Hitlerova ljubav datira iz 1925., a riječ je o šesnaestogodišnjoj Mariji Raider koja je zbog Hitler pokušala samoubojstvo. Sljedeća Hitlerova ljubav bila je sedamnaestogodišnja Geli, kćerka Hitlerove polusestre. Geli je zbog Hitlera izvršila samoubojstvo. Soba u kojoj je počinila samoubojstvo na Hitlerov zahtjev ostaje netaknuta i nitko ne smije unutra. Nakon Geli nova ljubav je sedamnaestogodišnja plavokosa Eva Braun, koja se zbog Hitlera dva puta se pokušala ubiti, a treći put je to učinila zajedno s njim 1945 godine. O maloljetnim djevojkama Hitler piše: Nema ničeg ljepšeg nego odgojiti nešto mlado. Djevojka od 18, 20 godina podatna je poput voska.

Dodatak izdvojen iz komentara - Adolf Hitler nije pravo ime. Hitler je izvedeno prezime od Hudler što mu je prezime oca. Naime Alois Schicklgruber je bio Adolfov otac razlog zašto se tako prezivao je to što mu je majka bila Maria Anna Schicklgruber. Alois je rođen 1837. i nije imao oca, a Marija se 1842 udaje za Johanna Georg Hiedlera. Njegovo prezime kasnije uzima Alois. Prezime Hitler dolazi iz: 1. Njemacke rijeci "Hüttler" što znači "onaj koji živi u kolibi" odnosno "pastir". 2. Iz Slavenskog Hidlar ili Hidlarcek.

Veliko hvala anarhistu i mythalaru!

Izvor: http://www.moljac.hr/biografije/hitler.htm